1966. nastaje “Grupa 220” čije snimke čine zametak hrvatske rock diskografije u vrijeme naglašene dominacije zabavne i festivalske glazbe na tadašnjoj pop sceni. U izvornoj postavi Drago Mlinarec, vokal i gitara, Vojko Sabolović, vokal i gitara, Vojislav-Mišo Tatalović, bas gitara i Ranko Balen, bubnjevi, “Grupa 220” potkraj studenoga 1966. snima Mlinarčevu pjesmu “Osmijeh” koju Radio Zagreb promovira u hit čiji masovni odjek pobuđuje zanimanje tadašnjeg “Jugotona”, te u ožujku 1967. izlazi njezina prva EP ploča. Osim “Osmijeha” – trajnog znaka raspoznavanja Mlinarčeva opusa – na nju su uvrštene još dvije skladbe, “Grad” i “Uvijek kad ostanem sam” koje ostaju standardima njegova repertoara. U svibnju 1968. “Grupi 220” pridružuje se klavijaturist Branimir Živković. U studenome 1968. “Grupa 220” objavljuje LP “Naši dani” koji je stekao status antologijskog izdanja u rock glazbi bivše države. Nakon stanke zbog odsluženja vojnog roka (1968-1970.), Drago Mlinarec vraća se 1971. novom postavom “Grupe 220” (Zubak, Stančić, Hasanefendić) , no prvim albumom pod vlastitim imenom, “A ti se ne daj”, odlučuje se za samostalni rad što je, s obzirom na njegove kantautorske ambicije nadahnute najboljim autorskim doprinosima svjetskog rocka, bio očekivan sljedeći korak. Nakon što je Drago Mlinarec krenuo u samostalne vode, Grupa 220 će se bez ijednog originalnog člana, dolaskom Akija Rahimovskog pretvoriti u Parni valjak.